Naši Ivica Špiljar i Božo Lubar trčali su @lapovacbackyardultra u Našicama u organizaciji NexeTeam Našice.
Što je Backyard Ultra?
Backyard Ultra je format ultramaratonske utrke gdje natjecatelji moraju uzastopno pretrčati udaljenost od 6706 metara (4,167 milje) za manje od jednog sata. Kad se završi svaki krug preostalo vrijeme unutar sata obično se koristi za oporavak za utrku koja slijedi idući sat.
Utrka je eliminacijskog tipa sve dok posljednji natjecatelj ne ostane na stazi, odnosno pobjednik je onaj koji ostane sam i otrči zadnji krug.
Lani je pobjednica bila Adriana Šimić iz AK Sljeme, koja je trčala više od 25 sati i u njima otrčala više od 167 kilometara!
Evo Što nam je Božo rekao po završetku iste.
„Rezime: Lapovac Backyard Ultra 23kruga 154.23km. 7mj.
Kao prvo jedno veliko hvala od svima koji ste me pratili i bili mi podrska, hvala svim trkacima sa kojima sam se druzio iz kruga u krug.
Hvala organizatorima, volonterima…
Hvala mojim Atletski Klub Plitvice
Sto reci o utrci(ultrici)?
Jako zanimljiva ultra, mozda ponovim i slijedece godine
Na ovu utrku stavljamkao jako dobro odradenu.
Sad slijedi dobar odmor i vracanje treilanju
Toliko za sad od mene.
Kratko ali slatko“
O ovo Ivica…
„Moja prva LAPOVAC BACKYARD ULTRA. I pamtit cu je.
Krug je 6706 m i trči se svaki puni sat novi krug. Cilj mi je bio izdržati 10 krugova, to je kilometraža nešto više od supermaratona Zagreb-Čazma. No došlo je do zamora već u 4tom krugu. Naime, 5 krugova je istrčano u Brooks Cascadia modelu, malo su mi bile prekrute za čvrsti makadam i singlice po šumi. Mislio sam pošto je trail, uzet cu trail tene, i kao što napisah, ubrzo sam se počeo umarati. Nakon 5tog kruga odlučujem se za promjenu tenisica i uzimam Hokice, koje su kudikamo lakše, i to me možda i izvuklo da dočekam zoru. Još uvijek se tražim u prehrani dok trčim ultru, jer jednostavno gelovi, magneziji i izotonici nisu dovoljni. Pojeo samo dvije kiflice i malo domaćih kobasica, i jednu pivu.
Cilj je bio 10 krugova. Taj deseti krug završavam 2 minute do početka novog kruga. Uzimam coca colu, sjedam na klupu i razmišljam si da li da idem još, umoran sam. Do šatora nestignem više jer je kasno, iako je na 50 metara od starta. Kaže mi prijatelj pa nećeš sada odustati, ovaj krug i evo zore. I išao sam. Taj 11ti krug otrčao sam onako mirno, bez prevelike krize. 9 min prije početka novog kruga. Odlazim do šatora, skidam sat, stavljam ga na punjač. Zvižde organizatori da je minuta do starta. Krecem, dođem na start, pogledam na ruku, nema sata. Jbg, trk do šatora po sat. Uspuhao se ko vepar na tih 50 metara. Stigao, krenuo, ali trčao, hodao, svakako. 300 m trčanje, pa 200 hodanje, pa obrnuto, vukao se nekako. Zora je svanula, lijepo se već tada sunce pojavilo, ali ja sam psihički i energetski bio potrošen. Doći ću do kraja limita ovog kruga. Jesam. Ali to je to. Možda sam mogao još krug ili dva. Možda bi krizu prebrodio. Možda bi završio 13 krugova, a 14ti ispao iz limita. 13 krugova, loša brojka, zar ne?? 12 je dovoljno. To mi jedna radna smjena na poslu. Čist dost. Gotovo, puštajte violinu. To je to.
Dogodine nadam se ponovo. Prebaciti ovih 80tak km. Kupiti si kvalitetnu naglavnu lampu. Sklopivi dnevni boravak i ležaljku. Ostalo imam. Osim treninga. To nisam imao. Ali popravili budemo i to. Svaka čast svim sudionicima na pomicanju granica izdržljivosti. Nakon neprospavane trkačke noći, trebalo je i nastaviti trčati po suncu i dalje. Skidam kapu.
Čestitke svima. Da napomenem pobjednik je išao 28 krugova. Zvijer. Snaga. Volja. Izdržljivost. Bravo frende. Kao i svima ostalim poznanicima. Lijepo je bilo družiti se na stazi. Naravno, dok sam bio na stazi. Nakon malo sna, sa svojom najdražom išao trčati od apartmana do jezera vidjeti ekipu koja je još uvijek trčala. Vukao se jesam, ali morao malo odkočiti noge. Dolazimo da prijatelja iz kluba, velikog Bože, TOP 7 ovogodišnje ultre. Popričamo, pozdravimo se, pozdravimo ostalu ekipu na Lapovcu, i idemo trčati natrag do apartmana, to je “samo” 2.3 km. No pomoglo je. Za osjećaj, za zadovoljstvo. Hvala vam ljudi, hvala trkači, što smo dijelili te divne ultraške trenutke. No, bez moje podrške nebih ni bio na Lapovcu. Dobio sam vaučer na plaćenu ultru po izboru na dan očeva. Ljubavi moje dvije. Volim vas. Hvala i teti što je pričuvala Ivana. Ujutro kad sam dobio sinov osmijeh, zaliječile su se sve boli u nogama. Dogodine budemo godinu stariji, utreniraniji i željni daljnje igre sa samim sobom.
Vidimo se!!“
